Djeca u prometu: Zašto oprez i polagana vožnja spašavaju živote

Iza svakog broja stoji mladi život. Svake godine oko 1300 djece doživi nesreće na švicarskim cestama. Koje strategije možemo razviti da značajno smanjimo broj nesreća?
•  4 minute čitanja

Podijelite ovu priču

beitrag-zahlen

Koliko se često događaju dječje nesreće?

Na temelju policijskih statistika pretpostavlja se da svake godine 1300 djece doživi nesreće na švicarskim cestama. Zapravo, događa se znatno više nesreća jer mnoge ostaju neprijavljene. Posebna se pozornost pridaje nesrećama u kojima sudjeluju teško ozlijeđena djeca. Prema Saveznom uredu za statistiku (BFS), u prosjeku je šestero djece poginulo, a 168 ih je bilo teško ozlijeđeno na švicarskim cestama svake godine u posljednjih pet godina. Djeca (od 0 do 14 godina) koja su se u trenutku nesreće aktivno kretala u prometu bila su pješice u gotovo dvije petine slučajeva, biciklom u oko trećini slučajeva i u nešto manje od petine slučajeva. slučajevi s takozvanim “”uređajem sličnim vozilu” (npr. skuter) dok ste u pokretu.

“Svake godine oko 1300 djece doživi nesreće na švicarskim cestama.”


Prometni kviz s natjecanjem

Kako se djeca kreću u prometu?

U Švicarskoj i općenito u zapadnoj Europi mnoga su djeca između 6 i 14 godina aktivna: oko 70 posto njih obično ide u školu pješice ili biciklom. Zanimljivo je da djeca u urbanim sredinama imaju oko 40 posto veću vjerojatnost da će koristiti javni prijevoz u usporedbi sa svojim vršnjacima u ruralnim područjima. Ove navike mobilnosti odražavaju raznolikost i prilagodljivost prijevoznog ponašanja mladih ljudi.

Kada se događa većina nesreća?

Analiza nesreća na putu do škole pokazuje jasan vrhunac u jutarnjim satima između 7 i 9 sati. Gotovo trećina svih teških nesreća događa se u ova dva sata. Drugih 45 posto nesreća događa se u tri sata ručka od 11 do 14 sati. Preostale nesreće raspoređene su u kontinuiranom opadanju između 14 i 20 sati.

Što zapravo može promijeniti ponašanje vozača?

Studija koju su proveli Jameel i Evdorides (2021.) pokazuje da bi smanjenje prosječne brzine za samo 5 km/h moglo smanjiti rizik od nesreća sa smrtnim ishodom do 25 posto. Povećani oprez u školskim zonama ima potencijal smanjiti stope nesreća za 20 posto. Dodatno, stroža provedba ograničenja brzine mogla bi dovesti do 10-15 posto manje nesreća. U Švicarskoj, studija BFU-a iz prošle godine pokazuje da se broj ozbiljnih nesreća u zonama od 30 km/h smanjuje u prosjeku za 38 posto. Ove brojke pokazuju koliko je svjesna i oprezna vožnja važna za sigurnost djece na cesti. Ovo su otkrića koja pokazuju: samo nekoliko km/h manje ima veliki učinak. Upute za postupanje su: Vozite oprezno, posebno kada su djeca u blizini. Izbjegavanje znakova rukama; stvaraju lažan osjećaj sigurnosti.

"Smanjenje prosječne brzine za samo 5 km/h moglo bi smanjiti rizik od nesreća sa smrtnim ishodom do 25 posto."

Koja je svrha razmaka od 1,5 metara između automobila i bicikla?

Razmak od 1,5 metara između automobila i bicikala ključan je za sigurnost na cesti. Studije pokazuju da ova udaljenost značajno smanjuje rizik od sudara i opasnih situacija. Istraživanje Road Safety Trusta i Sveučilišta Westminster pokazuje da držanje razmaka od najmanje 1,5 metara pri pretjecanju biciklista značajno smanjuje učestalost nesreća. Studije Sveučilišta u Bathu pokazuju da su posebno opasni manevri pretjecanja s udaljenosti manjom od 1,5 metara. Analiza Ministarstva prometa Ujedinjenog Kraljevstva pokazala je da je 60-75% nesreća u kojima sudjeluju biciklisti uzrokovano lošim ponašanjem vozača. Ova otkrića naglašavaju važnost sigurne udaljenosti pri pretjecanju. U Njemačkoj je uvođenje ove uredbe u propise o cestovnom prometu dovelo do mjerljivog smanjenja nesreća. Europsko vijeće za sigurnost prometa također preporučuje ovu minimalnu udaljenost kako bi se biciklistima dalo dovoljno prostora i osigurala njihova sigurnost. U Švicarskoj je 1,5 metar preporuka, ali nije ukorijenjena u zakonu.

Kakvu ulogu ima policija?

Prometne upute policije, ali i redovite kontrole prometa, igraju presudnu ulogu u povećanju sigurnosti na cestama – posebice na osjetljivim područjima poput škola i igrališta. Studije pokazuju da takve kontrole mogu smanjiti stope nesreća za oko 15 posto. FHWA u SAD-u naglašava da prisutnost policijskih snaga i striktno provođenje prometnih pravila dovode do sigurnijeg ponašanja vozača. Kada vozači znaju da će ih se na određenim područjima češće kontrolirati, skloni su vožnji opreznijom i poštovanju ograničenja brzine. Prema europskom ETSC-u, vidljiva policijska prisutnost i kontrole također pomažu roditeljima i djeci da se osjećaju sigurnije.

Kako će se brojke dugoročno razvijati?

U posljednjih deset godina broj nesreća u kojima su sudjelovala djeca na švicarskim cestama pao je za oko 20 posto. Ovaj pozitivan razvoj rezultat je poboljšanih sigurnosnih mjera na svim razinama. Unatoč tom napretku, osiguranje sigurnosti na cestama za djecu ostaje ključni izazov.

“U posljednjih deset godina, broj nesreća u kojima su sudjelovala djeca na švicarskim cestama pao je za oko 20 posto.”

Gdje je Švicarska u međunarodnoj usporedbi?

U globalnoj usporedbi, Švicarska ima relativno nisku stopu nesreća među djecom u cestovnom prometu. Prema podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Švicarska se nalazi u donjoj trećini zemalja po broju prometnih nesreća po glavi stanovnika. Unatoč tome, ostaje izazov dodatno poboljšati sigurnost i prilagoditi se novim trendovima mobilnosti.

Mi ljudi volimo biti dobri, posebno prema djeci. Tako nam se sljedeća situacija čini potpuno normalnom: Provezete se pored škole rano ujutro na putu za posao. Dvoje djece čeka na pješačkom prijelazu da staneš. Budući da oni imaju prednost prolaza, vi zakočite i stanete – i mahnete dvojici ljudi koji čekaju pokretom preko ulice. Djeca se smiju, mašu uzvraćaju i bježe.

Sasvim normalno, zar ne? Ali Raphael Hermann, policijski službenik i voditelj prometnog obrazovanja u kantonalnoj policiji Freiburga, kaže: “Važno je da se vozilo potpuno zaustavi.” Objašnjava zašto stručnjaci za prometni odgoj savjetuju djecu da ne daju znake rukama: „Šalju lažan osjećaj sigurnosti. Jesmo li potpuno sigurni da se ostatak puta može prijeći bez opasnosti? Zato djecu učimo: Ne prelazite ulicu dok se auto potpuno ne zaustavi. Ako ste internalizirali ovo ponašanje, nema potrebe za znakom rukom.” Djeca su učenici u svim područjima života, bilo u vrtiću ili školi ili na putu do njih.

Podijelite ovu priču

Više priča

VCS und Fussverkehr Schweiz